20 “Ako ne vidite čudesne znakove”

Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 4,43-54.
Galilejci koji su se vraćali s Pashe donijeli su izvještaj o Isusovim čudesnim djelima. Sud koji su nad Njegovim djelima izrekli velikodostojnici u Jeruzalemu otvorio Mu je put u Galileju. Mnogi su se ljudi tužili zbog zlouporabe Hrama, gramzivosti i drskosti svećenika. Nadali su se da je ovaj Čovjek koji je poglavare nagnao u bijeg možda očekivani Osloboditelj. Sad su doprle do njih vijesti koje su, čini se, potvrđivale njihova najsvjetlija iščekivanja. Pronosio se glas da je prorok proglasio sebe Mesijom.
Međutim, narod iz Nazareta nije vjerovao u Njega. Zbog toga Isus nije posjetio Nazaret na svom putu u Kanu. Spasitelj je svojim učenicima izjavio da prorok nema časti na svojoj postojbini. Ljudi procjenjuju karakter prema onome koliko mogu razumjeti. Uskogrudi i svjetovni ljudi sudili su o Kristu prema Njegovom skromnom podrijetlu, prema Njegovoj skromnoj odjeći i svakodnevnom napornom radu. Nisu mogli procijeniti čistoću tog duha na kome nije bila nijedna mrlja grijeha.
Vijesti o Kristovom povratku u Kanu ubrzo su se pronijele po cijeloj Galileji, donoseći nadu patnicima i nevoljnicima. U Kafarnaumu su vijesti privukle pozornost jednog hebrejskog plemića koji je bio u kraljevoj službi. Sin ovog dužnosnika bolovao je od bolesti koja je, čini se, bila neizlječiva. Liječnici su ga ostavili da umre, ali kad je otac doznao za Isusa, odlučio je potražiti pomoć od Njega. Dijete je bilo vrlo iscrpljeno i strahovalo se da neće ostati živo do njegovog povratka; ipak plemić je osjećao da osobno treba obrazložiti slučaj.
Nadao se da će očeve molbe probuditi sažaljenje velikog Liječnika.
Stigavši u Kanu, zatekao je Isusa okružena mnoštvom. Sa srcem punim strepnje probio se do Spasitelja. Njegova se vjera pokolebala kad je vidio samo jednostavno odjevena čovjeka, prašnjava i umorna od puta. Posumnjao je da ova Osoba može učiniti ono za što ju je došao moliti; ipak zadobivši priliku da razgovara s Isusom rekao Mu je zašto je došao i zamolio Ga da pode s njim u njegov dom. Međutim, njegova je žalost Isusu već bila poznata. Prije no što je službenik napustio svoj dom, Spasitelj je vidio njegovu nevolju.
Ali On je isto tako znao da je otac u svom umu uvjetovao svoje vjerovanje u Njega. Ako ne ispuni njegovu molbu, on Ga neće prihvatiti kao Mesiju. Dok je službenik čekao mučen neizvjesnošću, Isus je rekao: “Ako ne vidite čudesne znakove, vi nipošto nećete vjerovati.”
I kraj svih dokaza da je Isus bio Krist, molitelj je odlučio svoju vjeru u Njega uvjetovati ispunjenjem svog zahtjeva. Spasitelj je suprotstavio ovo sumnjičavo nevjerstvo jednostavnoj vjeri Samarijanaca koji nisu tražili nikakvo čudo ili znak. Njegova riječ, vječno prisutni dokaz Njegova Božanstva, imala je uvjerljivu moć koja je doprla do njihovih srca. Krista je boljelo što će Njegov narod, kome su povjerena sveta proročanstva, pre-čuti Božji glas koji im govori preko Njegova Sina.
Ipak, plemić je imao određeni stupanj vjere, jer je došao zatražiti ono što mu se činilo najdragocjenijim od svih blagoslova. Ali Isus je za njega imao veći dar. Želio je ne samo iscijeliti dijete, već službenika i njegov dom učiniti sudionicima u blagoslovima spasenja i upaliti svjetlost u Kafarnaumu, koji je trebao vrlo brzo postati poljem Njegova rada. Međutim, prije no što bi poželio Kristovu milost, plemić mora razumjeti svoju potrebu. Ovaj dvorski čovjek predstavljao je mnoge u svom narodu. Oni su bili zainteresirani za Isusa iz sebičnih pobuda. Nadali su se da će dobiti neku posebnu korist Njegovom silom i svoju su vjeru vezali za dobivanje ove privremene pomoći, a nisu poznavali svoju duhovnu bolest i nisu vidjeli svoju potrebu za božanskom milošću.
Kao bljesak svjetlosti, Spasiteljeve riječi upućene plemiću razotkrile su njegovo srce. Uvidio je da je iz sebičnih pobuda tražio Isusa. Njegova kolebljiva vjera pojavila se pred njim u
svom pravom karakteru. S dubokom boli shvatio je da bi njegova sumnja mogla njegovog sina stajati života. Znao je da se nalazi u nazočnosti Onoga koji može čitati misli i kome je sve moguće. U dubokoj duševnoj patnji uzviknuo je ponizno moleći: “Gospodine… sidi prije nego mi umre dijete!” Njegova vjera čvrsto se uhvatila za Krista, kao što je to učinio i Jakov kad je, boreći se s Anđelom, uzviknuo: “Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.” (Postanak 32,27)
Kao i Jakov, on je nadvladao. Spasitelj se ne može udaljiti od duše koja se iznoseći svoju veliku potrebu čvrsto drži Njega. “Idi,” rekao je On, “ tvoj je sin živ.” Plemić je s mirom i radošću koju nikada prije nije poznavao otišao od Spasitelja. Ne samo što je vjerovao da će njegov sin ozdraviti, već je s čvrstim povjerenjem uzvjerovao u Krista kao svog Otkupitelja.
Istog časa oni koji su u domu u Kafarnaumu bdjeli kraj djeteta koje je umiralo primijetili su iznenadnu i tajanstvenu promjenu. Sjenka smrti podignuta je s lica patnika. Grozniča-vost je zamijenilo nježno rumenilo zdravlja koje se vraćalo. Usahle su oči zasjale razboritošću i snaga se opet vratila u slabo, iscrpljeno tijelo. Na djetetu se više nisu zamjećivali nikakvi znaci bolesti. Njegovo goruće tijelo postalo je opušteno i vlažno i on je utonuo u miran san. Groznica ga je napustila usred najveće vreline dana. Obitelj je bila ushićena i nastala je velika radost.
Kana nije bila tako daleko od Kafarnauma da se dužnosnik nije mogao vratiti kući te večeri nakon svog razgovora s Isusom; ali on se nije žurio na svom putu k domu. Tek je sljedećeg jutra stigao u Kafarnaum. Kakav je to dolazak bio! Kad je pošao tražiti Isusa, njegovo je srce bilo prepuno tuge. Sunčev sjaj činio mu se okrutnim, a pjesme ptica ismjehivanjem. Kako su sasvim drukčiji sad njegovi osjećaji! Cijela priroda kao da ima novi izgled. On gleda novim očima. Dok putuje u tiho i rano jutro, kao da cijela priroda hvali Boga zajedno s njim. Dok je još na određenoj udaljenosti od svog doma, sluge mu izlaze u susret, u želji da otklone strepnju koju, u to su bili sigurni, on mora osjećati. On nije bio iznenađen vijestima što su mu ih donijeli, ali s dubokim zanimanjem koje oni nisu mogli razumjeti upitao je u koji je čas djetetu bilo bolje. Odgovorili su: “Jučer ga u sedmi sat ostavi groznica.” Istog trenutka kad se očeva vjera uhvatila za sigurno obećanje “Tvoj je sin živ”, božanska je ljubav dotakla dijete što je umiralo.
Otac je požurio pozdraviti svog sina. Prigrlio ga je na svoje srce kao onoga koji je vraćen iz mrtvih i bez prestanka je zahvaljivao Bogu za ovo čudesno ozdravljenje.
Plemić je ćeznuo da dozna više o Kristu. Kad je kasnije ćuo Njegovo učenje, on i svi njegovi ukućani postali su Isusovi učenici. Njihova nesreća bila je blagoslovljena obraćenjem cijele obitelji. Vijesti o čudu širile su se; i u Kafarnaumu, u kome je Krist učinio toliko moćnih djela, bio Mu je pripremljen put za osobnu službu.
Onaj koji je blagoslovio plemića u Kafarnaumu isto toliko čezne da blagoslovi i nas. Međutim, kao i ucvijeljeni otac, mi često tražimo Isusa u želji za nekim zemaljskim dobrom, i tek nakon uslišenja našeg zahtjeva polažemo povjerenje u Njegovu ljubav. Spasitelj nam želi dati veći blagoslov no što tražimo, odgađajući odgovor na naše traženje da bi nam pokazao zlo naših srca i našu duboku potrebu za Njegovom milošću. On želi da odbacimo sebičnost, što će nas navesti da Ga potražimo. Priznavanjem svoje bespomoćnosti i prijeke potrebe, trebamo se potpuno povjeriti Njegovoj ljubavi.
Plemić je želio vidjeti ispunjenje svoje molitve prije no što bi povjerovao, ali morao je prihvatiti Isusovu riječ da je njegova molba uslišana i da mu je poklonjen blagoslov. Mi također trebamo naučiti ovu pouku. Ne trebamo vjerovati zato što vidimo ili osjećamo da nas Bog čuje. Mi se moramo uzdati u Njegova obećanja. Kad Mu pristupimo u vjeri, svaka molba ulazi u Božje srce. Kad tražimo Njegov blagoslov, trebamo vjerovati da ga primamo i zahvaliti se što smo ga primili. Tada trebamo prihvatiti svoje dužnosti, uvjereni da ćemo blagoslov primiti kad nam bude najpotrebniji. Kad naučimo tako činiti, znat ćemo da su naše molitve uslišane. Bog će “učiniti neograničeno više”, “prema bogatstvu svoje slave” i “djelotvornosti silne moći njegove”. (Efežanima 3,20.16; 1,19)



Pretraživanje

Knjige Elen Vajt

Elen Vajt citati

Facebook
Ako si na facebooku i želiš da skoro svakodnevno čitaš citate od Elen Vajt i da ih komentarišeš, možeš se sprijateljiti sa Elen Vajt citati