KRITIKA, NJEN SISTEM RADA I PRAVILAN STAV PREMA NJOJ

Činjenica je da je kritika Elen Vajt dosta izražena i da postoji priličan broj onih koji pokušavaju da ospore njen proročki dar. Zato je potrebno istražiti način rada kritike i ispitati koja pozadina stoji iza nje, te kako se ispravno postaviti prema njoj.

Za Elen Vajt, kritika nije bila nešto iznenađujuće, niti je ona dopuštala da ju ona odvrati od njenog zadatka na koji ju je Bog pozvao.[1] Pri tome se može primjetiti da kritičari Elen Vajt, vjerovatno i nesvjesno, potvrđuju istinitost njenih spisa, jer potvrđuju jedno njeno proročanstvo, koje ne bi bilo istinito, da njih nema. Ono je zapisano u različitim oblicima i na više mjesta. Evo jednog od njih:

Poslednja velika sotonina prevara biće pokušaj da poništi uticaj Svedočanstava Božjeg Duha. „Kad nema utvare, rasipa se narod!“ (Priče 29:18). Sotona će raditi oštroumno, na različite načine i preko različitih oruđa, da poljulja poverenje koje Božji narod ostatka gaji u pravo svedočanstvo.[2]

 

Sve ono što se događa u crkvi i izvan nje je u stvari vrlo dobra priprema za potpuno ispunjenje ovog proročanstva. Sotona zaista već radi na „različite načine“[3] (knjige protiv Elen Vajt, internet stranice, članci u časopisima i lični angažman određenih osoba), da bi uzdrmao vjeru u proročki dar koji je podario svojoj crkvi.

 

Sistem rada kritike

Veoma je zanimljivo da se analizira na koji način funkcioniše kritika Elen Vajt. Dakle, cjelokupna kritika se zasniva na nekoliko principa od kojih će ovde biti prikazana dva osnovna.

 

Dekontekstualizicija

Neki od primjera koji su već obrađeni pokazuju koliko je kritika spremna da nateže i traži i najmanji povod da u najsitnije detalje razlaže svaku pojedinačnu izjavu. Ako se to čini, bez sagledavanja užeg konteksta, u kojem je izjava napisana, i šireg konteksta, cjelokupnih spisa (što bi vjerovatno riješilo 90% različitih kritičkih izjava i navodnih kontradikcija), onda se mogu stvoriti najčudesnije teorije, koje zaista izgledaju nebiblijski. Ali, to bi se isto moglo raditi i sa biblijskim piscima, i to jednako uspješno.

Npr., ako bi postojala namjera da se dokaže da Isaija nije pravi prorok i da se njegova knjiga suproti cjelokupnom biblijskom otkrivenju, vjerovatno bi bilo dovoljno da se citiraju sljedeće riječi:

Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko ište to od vas, da gazite po mom trijemu? Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine. Na mladine i na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi.[4]

 

Pažljivo analizirajući ovaj tekst, i uspoređujući ga sa drugim biblijskim tekstovima, u njemu bi se moglo naći obilje razloga za kritiku ovog „lažnog“ proroka. Evo nekih od očiglednih kontradikcija u odnosu na druge biblijske tekstove: 1. Bog se raduje da Njegov narod dolazi ka njemu, u Njegov hram, On ište da se dolazi pred Njega[5], 2. Žrtve nisu zaludne, Bog ih je propisao, upravo su one sredstvo očišćenja koje je bilo predviđeno u Starom Zavjetu[6], 3. Kad je bio miris koji je bio ugodan Bogu, u Novom Zavjetu on se uspoređuje sa molitvama svetih, zato se Bog na njega ne može gaditi[7] i 4. Bog ne može da mrzi na praznike koje je sam ustanovio, On se ne mjenja[8] i ako je jednom blagoslovio subotu i druge praznike[9], onda se On ne može gaditi na ove svete ustanove.

Naravno, ovakva analiza nije relevantna zbog istorijskog i duhovnog konteksta u kojem se nalazio Izraelski narod koji se daleko odaljio od Boga. Zbog postupanja Njegovog naroda, zbog velikih grijeha koji su se činili u to vrijeme u Izrealu[10], Bog je morao da preko proroka izrekne ove teške riječi, iako su one možda zvučale čudno onima koji su ih čuli. Prema tome, iako su na prvi pogled suprotne onome što Bog inače poručuje svom narodu, one su bile Božja poruka za to vrijeme i bile su apsolutno tačne.

Gore navedena analiza ovog teksta je veoma tipičan način kritikovanja spisa Elen Vajt. Tekstovi se vade iz njihovog socijalnog, kulturnog, istorijskog i literarnog konteksta i onda prikazuju kao univerzalna izjava koja ne može da opstane kao takva. Pronalaze se rečenice koje imaju poseban smisao i daje im se opšti smisao. Takođe se uzimaju rečenice koje su rečene na izvjestan način u posebnim okolnostima i pokušava im se dati njihovo najekstremnije značenje, pri čemu bi analiza cjelokupnog literarnog opusa Elen Vajt pokazala da je ona imala potpuno suprotan stav po tom pitanju.

Osim toga, određeni nesporazumi nestaju kada Elen Vajt opisuje detalje koji nisu opisani u Svetom Pismu, a koji onda mogu izgledati kao neskladni u odnosu na biblijski tekst. Ali, zar Bog ne može preko svog proroka da pruži podatke koji ne postoje u Njegovom dotadašnjem otkrivenju? I u Bibliji postoji sličan primjer. Naime, u evanđelju po Luci i Marku se spominje “jedan čovjek”[11] koji je bio obuzet demonima i kojeg je Isus iscjelio. Ali, u evanđelju po Mateju piše da su Isusa srela “dva bijesna”[12]. Uporednom analizom postaje jasno da su ovo dva potpuno ista događaja. Da li je Isus dakle izliječio jednog ili dva čovjeka? Rješenje je jednostavno – Matej je spomenuo i drugog čovjeka, a Markok i Luka nisu smatrali bitnim da ga spomenu. Dakle, Matej daje jedan dodatni detalj. Ali, time njegovo svjedočanstvo nije suprotno Marku i Luci, niti je netačno. Ono je samo šire i ima jedan bitan detalj više. Tako je često i sa Elen Vajt. Ono što vidi u viziji, ona opiše, iako ponekada svi ti detalji ne postoje u Bibliji, pa se čak ponekada može učiniti i da se ne poklapaju potpuno, kao i u ovom slučaju (jedan ili dva čovjeka).

 

Ironija i ismijavanje

Još jedan način koji je vrlo često u upotrebi kod kritike jeste ironija i ismijavanje. Ovo posebno dolazi do izražaja kod Voltera Ree u Njegovoj knjizi „Vajt Laj“.[13] Čak i Bog i njegovo sveznanje se spominju veoma ironično, u jednom podrugljivom tonu, da bi se ukazalo na navodno netačna proročanstva, a koja su u stvari bila uslovna proročanstva, koja su već bila razmatrana.[14] Vjerovatno je nepotrebno isticati koliko je ovakav duh ismijavanja nesličan metodama koje je Hristos koristio da bi ljude priveo ka putu istine.

 

Zanemarivanje Svjetlosti

Direktno odbacivanje svjetlosti koju je Bog dao je posebno opasno. Ali, nije bezopasno ni nehatno se obazirati u odnosu na vijest koju je Bog odlučio da pruži svom narodu.

Nisu samo oni koji odbacuju „Svjedočanstva“ ili sumnjaju u njih jedini koji se nalaze na opasnom tlu. Ne obazirati se na svjetlost znači odbaciti je… Mnogi žive potpuno suprotno svjetlosti koju je Bog dao svom narodu, jer ne čitaju knjige koje sadrže svjetlost i znanje u upozorenjima, ukorima i opomenama. Svjetovne brige, ljubav prema modi i nedostatak vjere odvratili su pažnju od istine koju je Gospod tako milostivo dao… Bog će pozvati svoj narod na odgovornost zbog ovog zanemarivanja. Morat ćemo mu položiti račun za svaku zraku svjetla kojom je On obasjao našu stazu, bilo da smo je iskoristili za svoj duhovni rast, bilo da smo je odbacili pošto nam je bilo ugodnije ugađati svojim sklonostima.[15]

 

Zaista, ako je zaista Bog govorio preko Elen Vajt, zanemariti ono što je ona napisala znači zanemariti ono što je sam Bog objavio. Zato je dužnost svakoga onoga ko se osvjedoči da su ovi spisi nadahnuti od Svetoga Duha, da im posveti i punu pažnju.

 

Pravi razlozi kritike

Kako to da je kritika uopšte nastala? Zbog čega se ljudi odlučuju da napadaju osobu čije životno djelo je postalo blagoslov za milione, privodeći ih ka Hristu svojim riječima i spisima, osobu čiji poziv je Bog potvrdio mnogim znacima i čudesima? Čemu takvo natezanje tekstova, izvlačenje iz konteksta, tako da neki citati izgledaju sasvim suprotni njenom cjelokupnom literarnom opusu? Vjerovatno ni danas razlozi nisu drugačiji nego u vrijeme Izraela.

Tvrdovrati i neobrezanijeh srca i ušiju! Vi se jednako protivite Duhu svetome; kako vaši oci, tako i vi. Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji naprijed javiše za dolazak pravednika, kojega vi sad izdajnici i krvnici postadoste.[16]

 

Ljudi u prošlosti nisu mogli da trpe proroke jer su im oni smetali u grešnom životu, budili su im savjest, pa su bili spremni čak i da ubiju ove svete Božje ljude, samo da ne bi slušali poruku Božje opomene. Opšte je poznata činjenica da se u spisima Elen Vajt ističu najuzvišenija mjerila morala i svetog života, i to na tako jasan, snažan i impresivan način, kakav se inače jako rijetko sreće. Oni kojima to smeta su zato spremni da odbace cjelokupnu svjetlost koju Bog preko nje pruža.[17]

Draga braćo, čuvajte se zlog srca nevjerstva. Božja Riječ je jasna i precizna u postavljanju granica; ona smeta vašoj sebičnoj popustljivosti, i zato je ne slušate. „Svjedočanstva“ njegovog Duha skreću vam pažnju na Pisma, ukazuju na nedostatke vašeg karaktera, ukoravaju vaše grijehe, i zato im se ne pokoravate. I da biste opravdali svoje tjelesno i lakoumno ponašanje, počinjete sumnjati u to da su „Svjedočanstva“ od Boga. Kad biste poslušali njihova učenja, vi biste se uvjerili u njihovo božansko porijeklo. Imajte na umu da vaše nevjerovanje ne utječe na njihovu istinitost. Ako su od Boga, ona će se održati.

Pokazano mi je da nevjerovanje u svjedočanstva koja sadrže opomene, ohrabrenja i ukore zaklanja svjetlost od Božjeg naroda. Nevjerovanje zatvara njihove oči, tako da nisu svjesni svog pravog stanja. Oni smatraju da je svjedočanstvo Božjeg Duha, koje ukorava, neosnovano ili da se ne odnosi na njih. Takvima je najpotrebnija Božja milost i duhovna pronicljivost da bi mogli otkriti svoje siromaštvo u duhovnom znanju.[18]

 

Svakako, postoje i iskreni ljudi koji žele da idu pravim putem, ali su zbunjeni nekim nejasnoćama koje je kritika prouzrokovala. Ali, ovdje treba napomenuti da Bog i ne želi da se bilo koji stav prihvati bez pomnog ispitivanja i istraživanja. “A sve kušajući dobro držite”.[19]

 

Kritika Prouzrokovana Zloupotrebom Spisa Elen Vajt

Ako se objektivno sagledaju razlozi kritike, ponekada je upravo nerealno i fanatično isticanje nekih savjeta Elen Vajt prouzrokovalo odbojnost čitaoca, pa čak i odbacivanje njenih spisa. Nametanje stavova drugima, zamjeranje svakog pogrešnog postupka, a uvijek bazirano na argumentaciji da to Elen Vajt zabranjuje, može lako da se pokaže kao kontraproduktivno. O tome piše i sama Elen Vajt.[20] Svaki hrišćanin treba da gaji iskrenu ljubav prema svakom ko ga okružuje, da se ne bavi proučavanjem tuđih karaternih mana, već da prvenstveno istražuje sopstveni život.[21] Dakle, spise Elen Vajt treba prvenstveno učiniti privlačnim kroz mnoge divne opise Hrista i sve ostalo što će se sasvim pouzdano pozitivno odraziti na one koji još nisu dovoljno upoznali dragocjenost spisa Elen Vajt.

 

Posledice Kritičkog Stava

Stav stalnog kriticizma se neminovno odražava i na onog ko ga praktikuje. Ovaj uticaj se pokazao kao vrlo negativan. Često se stvara snažan duh ismijavanja i kritike prema cijeloj crkvi, a posebno prema njenom vođstvu. Tipičan primjer su i sljedeće riječi Woltera Ree:

Bilo kako bilo, crkva Adventista sedmog dana je stajala gola i sama pred svijetom – kao jedan kult – sa svojom vjerom da je spasenje jedva moguće, i da Pismo ne može da bude vodič ka Hristu i ka evanđelju, osim kroz Ellen. Jedan pokret, koji je sa svojim ekstremnim pogledima počeo 1844, pošto je vrata za sve druge – osim samih sebe – zatovorio i opet 140 godina kasnije stupio na put ekstremizma, ne obazirući se na sav trud, da se ova zatvorena vrata otvore. Oni su ih opet zatvorili (ako je moguće zauvijek), i objasnili su još jednom, da su oni iskupljeni, nosioci ključeva, slika ljudske savršenosti. Oni su Božji narod, a svi drugi se moraju na svojim koljenima popeti po stepenicama Eleninih spisa, kao Luter na svom putovanju za Rim, ako uopšte misle na to, da žele da dosegnu nebo.[22]

 

Ove riječi nisu samo ispunjene cinizmom, ironijom i podsmjehom, već sadrže i otvorene laži, koje se uopšte ne slažu ni sa učenjem Crkve adventista sedmog dana, niti sa učenjem Elen Vajt. Npr. da “Pismo ne može da bude vodič ka Hristu i ka evanđelju, osim kroz Ellen” se ne slaže sa onim što adventistička crkva uči.[23] Takođe, ni Elen Vajt to nikada i nigdje nije tvrdila.

Često su se oni koji su odbacili proročki dar Elen Vajt u potpunosti odvojili od crkve.[24] A pokazalo se da sve ovo često vodi i ka daljnim sumnjama, nerijetko i u odnosu na vjerodostojnost i pouzdanost same Biblije. I ovo potvrđuje primjer Woltera Ree koji je, iako je ranije bio adventistički propovjednik, napisao sljedeće riječi:

Oni koji slobodno misle su oduvijek dospijevali u teškoće. Kada je u vrijeme Mojsija neko zapalio vatru, da bi uživao u jednoj šolji toplog čaja od bilja, on je bio kamenovan i to ne u današnjem smislu te riječi. Ako je u dane Nemije subotom na mjesnoj pijaci preprodavao, izlagao se opasnosti da ga povuku za bradu. Čak i u vrijeme Novog zavjeta, kada je Ananija zadržao nekoliko sikala od desetka, da bi platio stanarinu, bilo mu je zapovijeđeno od strane lokalnih božankih učitelja da padne mrtav, što je on i učinio.[25]

 

Paradoksalno, ali ovdje ovaj poznati kritičar Elen Vajt, one koji slobodno misle (u kontekstu, oni koji su dovoljno zreli da uvide da je Elen Vajt lažni prorok i koji su spremni da to izraze), uspoređuje sa ostalim slobodnim misliocima iz istorije Izraelskog naroda, koji su zbog svoje “promišljenosti i zrelosti,” morali da trpe kazne ljudi i Boga. Time on sam kritičare Elen Vajt svrstava u kategoriju onih koji su kršili subotu i onih koje je Bog kaznio smrću zbog pohlepe i laganja, indirektno prebacujući Bogu što je tako strogo kaznio ove ljude koji su naučili da “slobodno misle”! Iz ovog primjera postaje očigledno u kojem pravcu vodi kritika Elen Vajt. Ovakve posljedice je prorekla i sama Elen Vajt:

Sotona planira da oslabi veru Božjeg naroda u Svedočanstva. Zatim bi se javila sumnja u osnovne međaše našeg verovanja, pa onda sumnja u Sveto Pismo i na kraju survavanja u ponor propasti. Kada bi Svedočanstva, u koja su nekada verovali, bila odbačena, sotona zna da se prevareni na tome ne bi zaustavili, pa bi zato udvostručio svoje napore da ih navede na otvorenu pobunu, koja bi postala neizlečiva i završila se propašću.[26]

 

Zato Riječ Božja poziva: “Duha ne gasite, proroštva ne prezirite.”[27] Ako se dopušta da nastane sumnja, jer poruka nije prijatna, onda se to može odraziti vrlo negativno.[28] Oni koji sebi dopuštaju da ismijavaju, gaje duh kriticizma i ironije, trebalo bi da obrate pažnju na sljedeći tekst:

I Gospod Bog otaca njihovijeh slaše k njima za rana jednako glasnike svoje, jer mu bješe žao naroda njegova i stana njegova. A oni se rugahu glasnicima Božjim, i ne marahu za riječi njegove i smijahu se prorocima njegovijem, dokle se ne raspali gnjev Gospodnji na narod njegov, te ne bi lijeka.[29]

 

U sve se može sumnjati. Ako neko želi da pronađe dovoljno razloga da sumnja u pouzdanost Biblije, on će ih za sebe pronaći. Ali, onaj ko želi da vjeruje, jer vidi da kroz tu svetu knjigu progovara Bog, naći će i više nego dovoljno argumenata i dokaza za to. Slično je i sa spisima Elen Vajt. Mogu se pronaći i razlozi za sumnju, pogotovu ako se to želi[30], ali može se pronaći i više nego dovoljno dokaza da je Bog radio preko ovog svog poniznog oruđa.

Sotona je veoma sposoban da ulije sumnju i izmisli prigovore svjedočanstvu koje je Bog poslao sa određenim ciljem, a mnogi smatraju vrlinom, dokazom svoje inteligencije, što ne vjeruju, što sumnjaju i prave dosjetke. Oni koji žele sumnjati naći će dovoljno razloga za to. Bog ne namjerava ukloniti sve mogućnosti za nevjerovanje. On daje dokaz koji se mora istraživati s poniznim srcem i duhom koji je spreman da primi pouku, i svatko treba odlučiti, procjenjujući vrijednost dokaza. Bog daje iskrenoj duši dovoljno dokaza da vjeruje; ali onaj tko odbaci očite dokaze zato što vidi nekoliko problema koje njegov ograničeni um ne može shvatiti, bit će ostavljen u hladnoj, obeshrabrujućoj atmosferi nevjerovanja i uznemiravajućih sumnji, i njegova vjera će doživjeti brodolom.[31]

 

Stav koji treba zauzeti prema kriticizmu

S obzirom da kriticizam realno postoji, postavlja se pitanje kakav stav treba zauzeti prema njemu. Ako bi se na ironiju, podsmjeh i cinizam odgovorilo na isti način, to bi pokazalo duh koji nije sličan Hristovom. U skladu sa Njegovim riječima, mi i ove ljude treba da volimo, molimo se za njih i činimo im dobro.[32]

Sa druge strane, dok hrišćanin voli svakoga, on ne može da voli postupke i uticaj koji imaju razorno duhovno djelovanje. Apostol Pavle upućuje mladom Timotiju sljedeće riječi:

Propovjedaj riječ, nastoj u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umoli sa svakijem snošenjem i učenjem. Jer će doći vrijeme kad zdrave nauke ne će slušati, nego će po svojijem željama nakupiti sebi učitelje, kao što ih uši svrbe, i odvratiće se od istine, i okrenuće se ka gatalicama.[33]

 

Svako lažno učenje je opasno. A sigurno je opasno kada neko pokušava da obezvrijedi poruku koju je Bog dao preko svog proroka.[34] Zato Pavle ovdje daje uputstvo da u takvim slučajevima treba zamoliti, ukoriti, a po potrebi i zaprijetiti, kada se pojave lažne nauke. I to je najbolji način ophođenja sa kritičarima Elen Vajt. Ako moljenje u duhu Hristove ljubavi ne pomogne, tada treba ukoriti i zaprijetiti onima koji na ovaj način obezvređuju Božju poruku i razaraju jedinstvo Njegovog naroda. I naravno, ne treba dopustiti da takve osobe imaju bilo kakvu odgovornu dužnost u tijelu Hristovom – Njegovoj crkvi.[35] S obzirom da je Crkva adventista sedmog dana zvanično prihvatila Elen Vajt kao prorok, nikome ne može biti dopušteno da uči nešto suprotno sa crkvene propovjedaonice. A ne može se prihvatiti ni širenje ovakve nauke u nekom ličnom obliku. Ali, u svemu ovome treba napraviti razliku između onih koji imaju sumnje i jednostavno nisu sigurni da li je Elen Vajt bila prorok, pa žele da imaju dovoljno vremena da se po ovom pitanju uvjere i osvjedoče, da ga dobro prouče i onih koji su krenuli putem otvorenog odbacivanja i podizanja duha bunta i protesta. Prema prvoj kategoriji treba imati mnogo strpljenja i ljubaznosti.[36]

Dakle, s obzirom da je kritika Elen Vajt nešto realno i da je u određenim sredinama relativno česta, potrebno je da Crkva mudro i prommišljeno postupi u odnosu na ovaj fenomen. Prije svega, trebalo bi edukativno djelovati među vjernicima, tako da su informisani i da imaju zadovoljavajuće odgovore na klsične primjedbe koje kritika redovno iznosi.

 

 


[1] “Sada sam poučena da u mom radu ne bi trebalo da me ometaju oni koji se uključuju u nagađanja oko njegove prirode, čiji umovi se bore sa mnogim komplikovanim problemima povezanim sa onim što se smatra da je posao proroka. Moj nalog obuhvaća djelo proroka, ali ne prestaje tamo. On obuhvaća mnogo više nego što oni koji siju sijeme nevjerovanja mogu da shvate» (Letter 224, 1906, citirano u The Truth about White Lie.‚ 10).

[2] Elen Vajt, Događaji poslednjih dana. (Beograd: Preporod, 1997), 145.

[3] Ibid.

[4] Isaija 1:12-14.

[5] vidi Psalam 138:2.

[6] vidi 3 Mojsijeva 1-7.

[7] 2 Mojsijeva 31:11; Otkrivenje 8:3-4.

[8] „Jer ja Gospod ne mjenjam se…“ (Malahija 3:6).

[9] 3 Mojsijeva 23.

[10] Vidi Isaija 1:9-28.

[11] Luka 8:27; vidi i Marko 5:2-5.

[12] Matej 8:28.

[13] Jedan takav primjer su sljedeće riječi: “U takvom jednom sistemu, svetac postaje zamjena za Spasitelja. Nebo i sadašnjost se posmatraju kroz oči ovog sveca 19-og stoljeća. Djela postaju put da bi se dobilo i zadržalo odobravanje privilegovanih. Život postaje jedna ‘sveta’ bitka sa drugim vjernima” (Rea, 23).

[14] «Bog koji je sposoban da od početka vidi kraj, mogao bi da bude nesposoban da vidi čitav kraj od početka. Pod ovim kratkovidim okolnostima Bog mora sve svoje opklade osigurati, kada god stupi u javnost, jer je mnogo toga na ovom području igra na sreću. Ako se događaji iznenada okrenu ka gorem, i ne slažu se sa njegovim izvještajem ili njegovom interpretacijom, onda su okolnosti te koje su napravile grešku, a ne Bog.

Sa takvim jednim novčićem kao što je uslovno proročanstvo mogu svi zastupnici Božji biti sigurni da će oni sa glavom dobiti, a da ćete vi sa pismom izgubiti. Ali, predstavnici Božji i Bog u svakom slučaju imaju pravo» (Rea, 37).

[15] Vajt, Iz riznice svjedočanstava, 236.237.

[16] Djela 7:51.52.

[17] „Ako izgubite povjerenje u „Svjedočanstva,“ odvojit ćete se od biblijske istine. Plašila sam se da će mnogi zauzeti nepovjerljivo, sumnjičavo stanovište, i u svojoj uznemirenosti za vaše duše, ja vas opominjem. Koliko će njih obratiti pažnju na opomene? S obzirom na vaše današnje držanje prema „Svjedočanstvima,“ kad bi bilo dano svjedočanstvo koje osuđuje vaš put i ispravlja vaše zablude, da li biste se osjećali sasvim slobodnima da ga prihvatite ili odbacite djelimično ili kao cjelinu? Ono što biste bili najmanje spremni prihvatiti, to je upravo ono što vam je najpotrebnije“ (Vajt, Iz riznice svjedočanstava., 234.235).

[18] Vajt, Iz riznice svjedočanstava., 235.

[19] 1 Solunjanima 5:20.

[20] “Vidjela sam da su mnogi zloupotrijebili ono što je Bog pokazao o grijesima i nepravdama drugih. Oni su na najstroži način protumačili ono što je bilo pokazano u viziji i nametali svoje tumačenje sve dok ono nije izazvalo slabljenje vjere mnogih u ono šo je Bog pokazao, kao i nestajanje hrabrosti i srčanosti u Crkvi.” (Vajt, Iz riznice Svjedočanstava, 232).

[21] “Vi koji volite da govorite o pogreškama drugih, ustanite i pogledajte u vaša sopstvena srca. Uzmite vaše Biblije i pođite ka Bogu u usrdnoj molitvi. Molite Ga da vas nauči da upoznate sebe, da razumijete vašu slabost, vaše grijehe i zablude, u svjetlosti vječnosti. Molite Ga da vam pokaže kakvi ste vi u očima neba. Ovo je individualni posao…“ (Ellen White, In Heavenly Places. [Washington: Review and Herald, 1967], 88).

[22] Rea, 41.

[23] “Sveto Pismo, Starog i Novog zaveta je pisana Božja Reč data božanskim nadahnućem preko svetih Božjih ljudi koji su govorili i pisali onako kako ih je pokretao Sveti Duh. U ovoj Reči Bog je poverio čoveku znanje potrebno za spasenje. Sveto Pismo je nepogrešivo otkrivenje Njegove volje. Ono je merilo karaktera, ogled iskustva, autoritativni tumač doktrina i pouzdana zabeleška o Božjim delima u istoriji.” Bakioki i dr., 12.

[24] Volter Rea spominje nekoliko takvih primjera u svojoj knjizi. Iako je ranije bio adventistički propovjednik, tu spada i on sam (vidi Rea, 1-8; 59-73).

[25] Rea, 25.

[26] Vajt, Događaji Poslednjih Dana, 146.

[27] 1 Solunjanima 5:19.

[28] Dajući mjesta sumnji i nevjerovanju u Božje djelo, gajeći osjećaj nepovjerenja i okrutne ljubomore, takvi pripremaju sebe da budu potpuno prevareni. Oni ogorčeno ustaju protiv svakoga koji se usuđuje govoriti o njihovim zabludama i ukoravati njihove grijehe. (Vajt, Iz riznice Svjedočanstava. 234).

[29] 2 Dnevn. 36:15.16.

[30] „Bog nema namjeru da ukloni svaki razlog za nevjerovanje. On pruža dokaz, koji mora da se pažljivo istraži sa poniznim umom i poučljivim duhom, i svi treba da se odluče kroz težinu dokaza. Iskrenom umu Bog daje dovoljno dokaza da vjeruje; ali onaj ko se odvraća od težine dokaza, zato što postoje malobrojne stvari koje on ne može da objasni svom ograničenom razumjevanju, biće ostavljen u hladnoj atmosferi nevjerovanja i sumnje pune pitanja, i doživjeće brodolom vjere» (Elen White, Testimonies for the Church, Vol.5. pp. 656.657., citirano u The Truth about White Lie‚ 14).

[31] Vajt, Iz riznice Svjedočanstava, 236.

[32] vidi Matej 5:44.

[33] 2 Timotiju 4:2-4.

[34] „Jedno je sigurno: adventisti sedmog dana koji će se svrstati pod sotoninu zastavu prvo će se odreći svoje vere u opomene i ukore sadržane u Svedočanstvima Božjeg Duha“ (Vajt, Događaji Poslednjih Dana, 145).

[35] „Odgovorne vođe treba ljubomorno da čuvaju Božje delo na svakom stepenu njegove organizacije, od mesne crkve do Generalne konferencije. Da neprijatelji Dela ne bi mogli dobiti pristup našim propovedaonicama, najstrože se zahteva da se nikome ne dopusti da govori u bilo kojoj crkvi ako ne pokaže valjanu i važeću punomoć crkve… Nijedan propovednik, starešina crkve ni bilo koja druga osoba nema pravo da propovedaonicu koristi kao mesto rasprave u zastupanju spornih tačaka doktrine ili postupka… Oni vernici koji smatraju da imaju novo videlo suprotno ustanovljenim gledištima Crkve, treba da potraže savet kod odgovornih vođa“ (Crkveni Pravilnik, [Beograd: Preporod, 1998], 125.179).

[36] Za one koji su u dilemi, po pitanju prihvatanja njene proročke službe, Elen Vajt piše: “Ne treba ih pozivati na odgovornost niti se mučiti s onima koji nikad nisu vidjeli osobu koja ima viđenje i koji nemaju osobnog iskustva s utjecajem viđenja. Ako je njihov kršćanski život u svemu besprijekoran, ne treba im uskratiti blagoslove Crkve…“ (Vajt, Iz riznice Svjedočanstava, 231).



Pretraživanje

Elen Vajt citati

Facebook
Ako si na facebooku i želiš da skoro svakodnevno čitaš citate od Elen Vajt i da ih komentarišeš, možeš se sprijateljiti sa Elen Vajt citati