Kako razumjeti spise Ellen White u našem stoljeću?

Što da kažemo za pisca koji savjetuje ženama da skrate haljinu za 20 cm u svijetu u kojemu već i onako mnoge nose kratko ili koji savjetuje da adventističke škole uče djevojke kako da upregnu konja i upravljaju zapregom kad većini od njih nikad neće biti potrebna takva informacija? Dio problema jest u
tome što se naš svijet radikalno razlikuje od vremena u kojemu je živjela Ellen White. Ali to nije jedina činjenica koju čitatelji dvadeset prvog stoljeća trebaju uzeti u obzir dok čitaju i nastoje primijeniti savjete proroka koji je živio u drugačije vrijeme i na sasvim drugom mjestu. Pogledajmo deset smjernica koje će
nam pomoći da čitanje spisa Ellen White bude korisnije i uravnoteženije.
1. Usmjerimo pozornost na centralnu istinu. Svatko može čitati njezine spise na najmanje dva načina. Jedan je da potraži kojim se centralnim temama Ellen White bavi; a drugi da traži ono što je novo i različito. Prvi način vodi ispravnom razumijevanju, dok drugi vodi do iskrivljavanja značenje i često prema krajnostima, što nije bila namjera Ellen White. Ona sama je isticala potrebu za biblijskim proučavanjem u kojemu se čitatelj nastoji ”upoznati” s ”velikom središnjom temom” Biblije. Za nju je ova tema bila plan spasenja i velika borba između dobra i zla. ”U svjetlosti” ove velike središnje teme Biblije
”svaka tema dobiva novo značenje” (Odgoj, str. 171.113). Ukratko rečeno, njezin je savjet bio da čitamo s namjerom da shvatimo veliku sliku. Ona onda daje
kontekst za tumačenje svih predmeta, njihovog značenja i važnosti. Kako znamo, ovo načelo važi jednako za Bibliju kao i za spise Ellen White.
2. Naglasimo ono što je važno. Početkom 20.stoljeća, kad su neke crkvene vođe ratoborno koristile njene spise da potvrde neke proročke podatke koje je smatrala manje važnima, Ellena White je pisala: ”Neprijatelju našeg Djela je drago kad može upotrijebiti neki manje važan predmet da bi misli naše braće
odvratio od velikih pitanja koja trebaju biti glavne točke naše vijesti.” (1SM, str. 164.165.)
3. Proučimo sve dostupne informacije o određenom predmetu. Arthur White, unuk i biograf Ellene White, ističe ovu činjenicu kad piše: ”Mnogi su pogriješili u tumačenju značenja svjedočanstava, uzimajući kao osnovu za vjerovanje izolirane izjave ili tekstove izvađene iz konteksta. Neki to čine
premda postoje drugi ulomci, koji bi, ako ih se pažljivo razmotri, pokazali da je osnova za izoliranu izjavu neodrživa.” (Arthur L. White, Ellen G. White Messenger to the Remnant, str. 88.)
4. Izbjegavajmo tumačenja koja vode u krajnosti. Budući da ne slijede savjet koji je Ellen White dala za života, neki je pretvaraju u osobu sklonu krajnostima. U vlastitom životu bila je sklona umjerenosti koja, nažalost, nedostaje nekima koji tvrde da su njeni vjerni sljedbenici. Na primjer, koriste jednu izjavu u kojoj je negodovala zbog igre loptom da osude sve takve igre, premda je Ellen White sama napisala: ”Ne osuđujem jednostavne igre loptom, iako se čak i tu može pretjerati.” (Temelji sretnog doma, str. 464) Kao i u mnogim drugim situacijama, Ellena White je zastupala umjerenost, a ne krajnosti.
5. Uzmimo u obzir vrijeme i mjesto pisanja. Zbog promjene vremena i prostora, važno je razumjeti povijesni kontekst mnogih od njezinih savjeta. Dovoljno je sjetiti se njenog savjeta ženama sredinom 19. stoljeća da skrate haljine za 20 cm. Ne možemo te riječi uzeti kao da ih je napisala u doba nošenja
minisuknje. ”U pogledu svjedočanstava”, pisala je, ”ništa ne treba zanemariti, ništa odbaciti, ali mora se uzeti u obzir vrijeme i mjesto” (1SM, str. 57). Tijekom svoje službe često je ponavljala ovaj savjet.
6. Proučavajmo svaku izjavu u njenom tekstualnom kontekstu. Ljudi su često svoje razumijevanje učenja Ellene White zasnivali na djeliću ulomka ili na izoliranoj tvrdnji izvučenoj iz njezina okružja. Govoreći o tome kako neki zlorabe njezine spise, pisala je: ”Oni citiraju pola rečenice”, pa ispuštaju ”drugu polovicu, koja bi, kad bi je citirali, pokazala da je njihovo rezoniranje pogrešno.” (3SM, str. 82.) Ponovno je spomenula one koji ”vade … izjave iz njihove sredine i stavljaju ih pored ljudskog rezoniranja, pa izgleda kao da moji spisi podržavaju ono što zapravo osuđuju” (Letter 208, 1906).
7. Shvatimo da Ellen White razlikuje ideal od stvarnosti. Ona je često davala savjet o istom predmetu na dvije razine. Prvu možemo smatrati isticanje ideala. Na toj razini nalazimo izjave koje ne dopuštaju izuzetke. Primjer ove prve razine je njezin savjet o idealu prema kojem roditelji trebaju biti ”jedini učitelji svoje djece do njihove osme ili desete godine starosti” (3T, str. 137). S druge strane, kad je raspravljala o situacijama u svakodnevnom životu, ona je često ublažila svoj savjet nastojeći da ga uklopi u potrebe stvarnih ljudi sa stvarnim ograničenjima. Zato je prilagodila svoj savjet roditeljima da budu ”jedini” učitelji, uz primjedbu da ovaj ideal važi ”ako” su oboje sposobni i spremni obaviti ovaj posao. Ako nisu, malu djecu trebaju poslati u školu (3SM, str. 284-288). Ellena White nije nikad izgubila smisao za ideal, ali je bila spremna prilagoditi svoj savjet situacijama u stvarnom svijetu. Jedna od muka u njenom životu bila je što su neki sakupljali samo idealne izjave i onda ih nastojali ”nametnuti svima drugima i tako duše odbiti umjesto ih zadobiti ” (Isto, 284-288).
8. Koristimo zdrav razum. Citati Ellene White ne rješavaju svaki problem. Ponekad se jednostavno ne uklapaju. Kad su se pojavili problemi zato što su neki nametali njenu izjavu da roditelji trebaju biti jedini učitelji svoje djece dok ne dosegnu osam ili deset godina, ona je odgovorila tvrdeći kako ”Bog želi da
razumno postupamo u ovim slučajevima”. Onda je dodala da je uznemiruju oni koji zauzimaju gledište da je ”sestra White rekla to i to i zato se tome trebamo prilagoditi”. Njezin odgovor takvima bio je kako ”Bog želi da svi imamo zdrav razum i da ga koristimo. Okolnosti mijenjaju uvjete. Okolnosti mijenjaju odnos stvari.” (Isto, str. 215.217.)
9. Otkrijmo postojeće načelo. Negdje na prijelomu dvadesetog stoljeća Ellen White je pisala da bi bilo dobro kad bi ”djevojčice” naučile ”da upregnu konja i da njime upravljaju” (Odgoj, str. 194). To se radilo u njeno doba, ali danas od tog savjeta ne bi bilo koristi. Međutim, načelo koje stoji iza njega danas je veoma važno. Odnosno, djevojke trebaju biti spretne u prijevozu, a to znači da mogu voziti automobil i promijeniti gumu. Točna specifikacija savjeta se može promijeniti, ali načelo iza njega ima trajnu vrijednost.
10. Budimo sigurni da je to rekla Ellena White. Mnoge izjave koje joj se pripisuju, Ellena White nije nikad dala. Jedino je sigurno koristiti one koje možemo naći u njezinim objavljenim djelima ili izjavama iz njenih neobjavljenih djela, a koje možemo provjeriti kod istraživačkih institucija spisa Ellene White. Mnogi su zavedeni izjavama koje joj se pripisuju, ali ih ona nikad nije dala. Spisi Ellene White su bili blagoslov za čitatelje po cijelome svijetu. Oni će biti još plodniji ako ih čitamo držeći na umu gore spomenute smjernice. (George R. Knight, Adventist World, studeni 2009.)

 George R. Knight



Pretraživanje

Elen Vajt citati

Facebook
Ako si na facebooku i želiš da skoro svakodnevno čitaš citate od Elen Vajt i da ih komentarišeš, možeš se sprijateljiti sa Elen Vajt citati