Kratka biografija

Ellen G. White rođena je 26. studenog 1827. godine, kao jedna od osmero djece Roberta i Eunice Harmon u mjestu Gorham u Saveznoj Državi Maine u Sjedinjenim Američkim Državama u poljodjelskoj obitelji. Svega nekoliko godina nakon rođenja Ellen, njezin otac Robert seli obitelj u grad Portland, malo dalje na istok zemlje.
Ellen Harmon provodi djetinjstvo pomažući roditeljima u domu i ocu u obrtu izrade šešira. U dobi od devet godina, vraćajući se iz škole doživljava tešku nesreću koja će za dugo vremena ostaviti traga na njezinom zdravlju. Naime, jedna njezina školska kolegica bacila joj je u lice kamen koji joj je povrijedio nosnu kost. Duže vremena bila je u nesvijesti i zdravlje joj se u svim aspektima toliko pogoršalo da je naglo morala prekinuti i svoje opće obrazovanje. Mnogi su smatrali da neće još dugo poživjeti. Godine 1840. na jednom kampu Metodističke crkve na kojem je bila zajedno sa svojim roditeljima, u dobi od 12 godina odlučila je da se želi predati Bogu. 26. 6. 1842. prema njezinoj želji krštena je u mjestu Casco Bay u Saveznoj Državi Portland i postala vjernica Metodističke crkve.
Tijekom 1840. i 1842. godine zajedno s ostalim članovima svoje obitelji pohađa sastanke Adventnog pokreta na kojima je svoje poglede na Bibliju iznosio William Miller, osnivač toga pokreta koji je u tome kraju razglašavao skorost Kristovog drugog dolaska. Ellen Harmon, oduševljena ovom porukom, brzo se priključila velikom broju navjestitelja ove Radosne vijesti.
Razočaravajući duh velikog razočaranja 22. listopada 1844. uzrokovanog pogreškom u tumačenju proročkog lanca Biblije nije pogodio Ellen White i nekolicinu mladih koji su potaknuti tim događajem još srčanije nastavili proučavati Bibliju moleći se za svjetlost i vodstvo u tim danima razočaranja. Krajem te godine, negdje u prosincu 1844. godine, Ellen Harmon tijekom jednog molitvenog sastanka dobiva viziju koja će dati novi polet i sigurnost Adventnom pokretu. U toj viziji koju doživljava sa samo sedamnaest godina ona vidi na jednom uskom putu putnike, pripadnike Adventnog pokreta kako idu prema Božjem gradu. Ova skupina u gradu Portlandu koja se molila s njom doživjela je ovo kao svjetlost od Boga. Tako počinje njezina proročka služba. Zajedno s pripadnicima ove molitvene skupine, Ellen Harmon ide od grada do grada i nastavlja propovijedati adventnu poruku raštrkanim i razočaranim pripadnicima do tada jakog Adventnog pokreta diljem Amerike.
Na jednom od takvih misijskih putovanja mlada Ellen upoznaje mladog pastora Adventnog pokreta Jamesa Whitea. S napunjenih 23 godine života, krajem kolovoza 1846. godine stupa s njim u bračnu zajednicu. Nastavljaju propovijedati vijest evanđelja i u zajedništvu s Bogom u proučavanju Biblije širiti svoju duhovnu spoznaju. Dolaze u doticaj s pisanim materijalima Josepha Batesa iz mjesta New Bedford u Saveznoj Državi Massachusetts nazvanima Sedmi dan – Subota. Potaknuti ovim traktatom da uđu u biblijska izvješća već sljedeće godine postaju svetkovatelji biblijskog dana odmora – subote, a potvrda za to dolazi u viziji koju Ellen G. White dobiva 3. travnja 1847. godine, a u kojoj vidi da je u nebeskoj Svetinji posebna svjetlost nad Deset Božjih zapovijedi, i to nad četvrtom zapovijedi – o svetkovanju subote. Iako su Ellen i James White živjeli dosta siromašno, uspjeli su se nekako skućiti i te iste godine dobivaju prvog sina Henrya kojeg su, nažalost, radi velikih obveza u poslu propovijedanja evanđelja morali prepustiti prijateljima od povjerenja da bi oni kasnije mogli nastaviti svoja putovanja i propovijedanje evanđelja.
James White, njezin suprug, 1849. godine počinje izdavanje časopisa “Sadašnja istina“ u kojem njegova supruga Ellen izdaje neka od svojih prvih viđenja. Također u to vrijeme njih dvoje surađuju u izdavanju časopisa poput, “Review and Herlad“ i “Youth Instructor“. Redovito posjećuju sve biblijske konferencije i kampove diljem Amerike i propovijedaju biblijsku poruku i proročke objave. Godine 1851. Ellen White izdaje prvu knjigu u originalu naslovljenu: “A Sketch of the Christian Experience and Views of Ellen G. White“, koja kasnije postaje dijelom jedne od njezinih ranih najpoznatijih knjiga, kod nas naslovljena “Rani spisi“.
Uskoro slijedi njihova selidba i barem privremeni smještaj u Battle Creeku, gdje im vjernici grade jednu manju kuću za stalno sjedište. Ovdje se seli i izdavačko djelo i biblijske konferencije. Tada Ellen G. White piše prve materijale za prvi svezak, kasnije nama poznatih devet svezaka “Svjedočanstva za crkvu“ koja nastaju narednih 55 godina na više od 5000 stranica. Crkva u Battle Creeku prepoznaje vrijednost ovih materijala i preporuča Ellen White da ih pošalje svim skupinama Adventnog pokreta po Americi. I dalje putuje i propovijeda unatoč brojnim bolestima i nedaćama koje ih snalaze, ali u svemu vide Božje neposredno vodstvo. Godine 1858. na jednom skupu u Saveznoj Državi Ohio dobiva viziju o problematici vjekovnog sukoba između sila dobra i zla – Krista i Sotone i tako počinje proces nastanka njezinog kapitalnog djela nama poznatijeg pod imenom “Velika borba“ koja će konačno biti kompletirana tek 1888. godine. Ova knjiga postat će jedan od temeljnih povijesnih i teoloških udžbenika vjernika nešto kasnije osnovane Kršćanske adventističke crkve.
Ellen i James White i dalje putuju, propovijedaju, organiziraju pojedine skupine u zajednički rad. U tim godinama povećava se i broj članova njihove obitelji na šest tako da su sveukupno imali četiri sina u rasponu od nekoliko mjeseci do 13 godina. Uz sve te obveze rade na strukturalnom organiziranju pokreta prema Bibliji i naputcima proročke objave i u svibnju 1863. godine – organizirana je Generalna konferencija – Crkva adventista sedmog dana kod nas poznatija kao Kršćanska adventistička crkva.
Nekako odmah po organiziranju Generalne konferencije 6. lipnja 1863. godine Ellen White dobiva viziju o važnom naglasku i sprezi duhovnog i tjelesnog zdravlja. Zapravo o holističkom pristupu čovjeku – duh, duša i tijelo, o čemu govori Biblija. Od toga trenutka mlada Crkva u svojim evanđeoskim programima neprekidno stavlja zajedno ove dvije nerazdvojive poruke. Poruku o važnosti i duhovnog i tjelesnog zdravlja. Proizvod takvog naglaska bilo je osnivanje Instituta za zdravstvenu reformu pri Adventističkoj crkvi 1868. godine u Battle Creeku. U isto vrijeme dosta je narušeno zdravstveno stanje njezinog supruga Jamesa i oni odlaze na farmu gdje se on zdravstveno oporavlja, dok Ellen White nastavlja pisanje svojih brojnih književnih djela.
U narednim godinama crkveno se djelo pod Božjim vodstvom preko Ellen i Jamesa Whitea širi. Ona učvršćuje organizaciju crkve u Americi, ali dobiva i viziju kako ju proširiti u prekooceanske zemlje. Njezin suprug pokreće časopis “Signs of Time“ ili kod nas danas poznat kao “Znaci vremena“ koji zajedno s “Review and Heraldom“ izlazi do današnjeg dana u većini zemalja svijeta. Također negdje u to vrijeme naglašava važnost pokretanja obrazovnog i odgojnog djela Kršćanske adventističke crkve i organiziraju se prvi teološki koledži. Tih godina James White je uz suprugu Ellen nosio glavninu tereta djela Kršćanske adventističke crkve u Americi i pod teretom bolesti i iscrpljenosti prerano umire 6. kolovoza 1881. godine.
Kako se je djelo širenja radosne vijesti Biblije tih godina proširilo i na prekooceanske zemlje, po smrti supruga Ellen G. White odlazi zajedno sa svojim sinom u Europu u posjet tamošnjim misijama. Taj posjet je trajao od 1885. do 1887. godine. Iz Basela u Švicarskoj gdje je bilo sjedište djela za Europu posjetila je većinu europskih zemalja, posebice onih koje su bile vezane uz povijest reformacije. Posjetila je i Austro-Ugarsku Monarhiju u sklopu koje je tada bila Hrvatska, a postoje i opravdane indicije da je bila i u tada vrlo atraktivnom turističkom gradu Opatiji, danas na teritoriju Hrvatske.
Po povratku s puta po Europi sudjeluje u radu najpoznatijeg zasjedanja Generalne konferencije u Minneapolisu 1888. godine. Namjera njezinih propovijedi i izlaganja te sastanka bilo je okupljanje i uniformiranje adventističkih zajednica oko doktrine (nauke) o opravdanju vjerom. U to vrijeme izdaje svoju poznatu knjigu “Patrijarsi i proroci“ koja izlazi 1890. godine. Djelatnost Adventističke crkve širi se i u Australiju tako da Generalna konferencija šalje Ellen G. White i njezine suradnike (sina i još nekolicinu ljudi) 1891. godine. Tamo dolazi u prosincu iste godine i biva veoma cijenjena u krugovima vjernika jer je tamo bila mlada crkva, netom osnovana. Uskoro u viziji dobiva uputu da je hitno potrebno kupiti imanje Avondale gdje je začeto odgojno – obrazovno djelo u Australiji. Također kao i u Americi radi i na pokretanju zdravstvenog djela Adventističke crkve u Australiji. Tih godina puno piše i izdaje kapitalna djela “Čežnja vjekova“, “Misli s gore blaženstava“ i “Isusove usporedbe“.
Godine 1900. potaknuta od samoga Boga odlučuje se za povratak u Sjedinjene Američke Države. Iako su mnogi bili iznenađeni što već u starijoj dobi ide na takav put, ona je odlučila poslušati Božju uputu. Nakon nekog vremena nastanila se u Elmshavenu u sjevernoj Kaliforniji te već sljedeće godine 1901. bila na zasjedanju Generalne konferencije u Battle Creeku u Michiganu. Koliko je bilo važno (i Božja providnost je zato htjela) da ona bude tamo svjedoči podatak da je na toj povijesnoj sjednici izvršena reorganizacija Adventističke crkve i uvedeno je ustrojstvo kakvo danas crkva prepoznaje kroz zastupnički sustav lančane organizacije (Generalna konferencija – Unije konferencija).
U narednim godinama ona djeluje u miru svoga doma u Elmshavenu i djeluje kao savjetodavno tijelo u djelovanju organizacije crkve na svjetskoj razini. Piše knjige “Put u bolji život“, “Djela apostolska“, “Put Kristu“, “Literarni evanđelisti“ i “Proroci i kraljevi“ kojoj je zapravo posvetila svoje zadnje godine aktivne djelatnosti. U isto vrijeme kroz različita viđenja i vizije pomaže crkvi u kupnji i osnivanju zdravstvenih, izdavačkih i obrazovnih institucija.
Tako je djelovala sve do jednoga dana kada je pala na stubištu u blizini svoje radne sobe i slomila kuk što ju je prikovalo za invalidska kolica i krevet. U takvom stanju i dalje je hrabrila ljude koji su ju dolazili posjetiti. Umrla je 16. srpnja 1915. godine u 87. godini života. Sahranjena je u Battle Creeku u Saveznoj Državi Michigan. Bila je začetnica Adventističke crkve koja danas broji preko 11 milijuna vjernika diljem svijeta. Tijekom života napisala je više od 5000 članaka, 40 knjiga i preko 50000 rukopisa različitih poruka. Samo u SAD-u postoji 100 različitih naslova s njezinim autorskim potpisom. Njezina knjiga “Put Kristu“ prevedena je na 140 različitih jezika, a samo u Hrvatskoj doživjela je desetine izdanja. Kao što je i sama rekla, sve njezino djelo bilo je usmjereno u samo jednom jedinom smjeru, a to je da malim svjetlom – proročkom objavom, ukaže na veliko svjetlo – Bibliju, veliku Božju objavu koja nikada nije bila u proturječju s njezinim spisma, već su njezini spisi potaknuli ljude na proučavanje Biblije.

Neven Klačmer



Pretraživanje

Knjige Elen Vajt

Elen Vajt citati

Facebook
Ako si na facebooku i želiš da skoro svakodnevno čitaš citate od Elen Vajt i da ih komentarišeš, možeš se sprijateljiti sa Elen Vajt citati